ŠETNICA CARA FRANJE JOSIPA I.-SIMBOL OPATIJSKE RIVIJERE

Pored samog hotela, uz terasu restauranta Bellevue, prolazi šetnica Cara Franje Josipa I., koja povezuje Volosko, Opatiju, Ičiće, Iku i Lovran. Omiljena šetnica zaljubljenih, poznata još pod nazivom „lungomare“, na svom 12 km dugom putu ispričat će vam cijelu priču o povijsti opatijske rivijere i nekadašnjem životu lokalnog stanovništva. Poziva vas da šetnjom otkrijete mnoge njegove tajne koje će zasigurno postati dio Vaših uspomena. Osim povijesti, zainteresirani šetač ovdje će upoznati bogatstvo obalne vegetacije i blagodati lokalne mikroklime. Uz Lungomare rastu prekrasni primjerci biljaka i stabala tipičnih za ovaj kraj: aromatični matar na liticama uz more, hrastovi crnike, nekoliko vrsta listopadnih hrastova, mirisni lovor, zimzeleni pitosporum… Njihove krošnje stvaraju ugodnu hladovinu, a cvjetovi u vrijeme cvatnje ispunjavaju zrak opojnim miomirisima. Šetnica je izgrađena u vrijeme najveće ekspanzije turizma na opatijskoj Rivijeri, kada je Opatija i proglašena klimatskim liječilištem 1889. g.

Uživajte u:

  • opuštajućoj šetnji
  • nezaboravnom pogledu na morsku pučinu i obližnje otoke
  • svježem morskom zraku i prekrasnom obalnom krajoliku i njegovim uvalama
  • idiličnom doživljaju romantičnoj večeri uz piće na terasi našeg restauranta Bellevue
  • jutarnjem joggingu i rekreaciji
  • šetnji sa vašim mališanima
  • upoznavanju lokalne povijesti i spomen obilježja
  • bogatstvu obalne vegetacije i blagodati lokalne mikro klime
  • arhitekturi raskošnih vila
  • Sve to, i još puno više..................prepuštamo Vama da otkrijete sami.

    Punktovi na obalnom putu:

    Lovran

    Icon 04
    Luka i grad Lovran (lovor = lauriana) je jedno od najstarijih naselja na Opatijskoj rivijeri. Datira iz 7. stoljeća i ima brojne povijesne vile, parkove i izniman stari grad. Lovran i zaleđe su mjesto poznatih gastronomskih manifestacija: "Dani trešnje" u lipnju, kada se spremaju delicije od slavnih lovranskih trešanja te "Marunada" – jesenji festival slastica od jedinstvenog lovranskog kestenja – maruna.

    Villa Astra / Guerra

    Icon 04
    Nicolo Guerra dao je sagraditi ovu vilu u stilu venecijanske cvjetne gotike

    Villa Frappart

    Icon 04
    Osobni stil austrijskog arhitekta Karl Seidla dominira lokalnom arhitekturom. S obzirom na lokalne uvjete i dostupnih materijala gradnje, a sa slabošću za romantikom, stvorio je nekoliko zgrada i nadgledao nekoliko obnova u Opatiji i Lovranu. Susjedne vile Magnolia i Santa Maria su također njegova djela. Villa Frappart smatra se najljepšom plemićkom rezidencijom na opatijskoj rivijeri. Izgrađena je za Ruault Michael-Frapparta 1900. Njegov otac je bio poznati plesač, koreograf i imitator Bečke državne opere.

    Ika

    Svojim gostima Ika nudi najcjenjenije resurse na godišnjem odmoru –mir i tišinu u kojoj ništa neće ometati predah od svakodnevnog stresa. Mjesto sa samo nekoliko stotina stanovnika ponosi se svojom ribarskom i brodograditeljskom tradicijom, koju je ugradila i u turističku ponudu. Ika je danas i akademski centar čitave Rivijere jer je u njoj smješten međunarodno priznati Fakultet za turistički i hotelski menadžment, na kojem naobrazbu stječu stotine studenata iz svih dijelova Hrvatske i inozemstva.

    Ičići

    Koliko god se ovo mjesto činilo malim, ono je u srednjem vijeku bilo značajno kao veprinačka luka za utovar drva. Kasnije su ovdje sagrađeni veliki jezuitski posjed i barokni samostan. Smješteni uz samu Opatiju, Ičići su danas poznati nautički centar. ACI Marina ima oko 300 vezova u moru i 40 suhih vezova

    Villa Münz

    Villu je 1903. sagradio austrijski arhitekt Ludwig Münz, poznat još i po tome što je uveo tramvaje u Opatiju

    Villa Ariston

    Dala ju je sagraditi kći Juliusa Glaxa 1908.

    Hrvatska ulica slavnih

    Projekt Hrvatska ulica slavnih pokrenula je krajem 2005. agencija za odnose s javnošću Apriori komunikacije s ciljem da se simbolično nagrade osobe koje su svojim sportskim, znanstvenim, kulturnim ili umjetničkim radom doprinijele promociji Hrvatske u svijetu. Potencijalne laureate nominira Komisija za nominacije, nezavisno tijelo projekta, koju čine ugledne osobe iz javnog života. Za nominirane glasaju čitatelji medijskih pokrovitelja, a po jedna živuća i umrla osoba s najviše dobivenih glasova postaje laureat i dobitnik svoje zvijezde u Hrvatskoj ulici slavnih u Opatiji.
    Dosadašnji dobitnici zvijezda:
    • Dragutin Tadijanović – Kultura i umjetnost (2005.)
    • Miroslav Krleža – Kultura i umjetnost (2005.)
    • Miroslav Radman – Znanost (2005.)
    • Nikola Tesla – Znanost (2005.)
    • Janica Kostelić – Sport (2005.)
    • Krešimir Ćosić – Sport (2005.)
    • Oliver Dragojević – Extra (2005.)
    • Dražen Petrović – Extra (2005.)
    • Rade Šerbedžija – Kultura i umjetnost (2006.)
    • Fabijan Šovagović – Kultura i umjetnost (2006.)
    • Goran Ivanišević – Sport (2006.)
    • Matija Ljubek - Sport (2006.)
    • Ivan Đikić – Znanost (2006.)
    • Ruđer Bošković – Znanost (2006.)
    • Boris Dvornik – Extra (2006.)
    • Ivo Robić – Extra (2006.)
    • Ivano Balić – Sport (2007.)
    • Bernard Vukas – Sport (2007.)
    • Pero Kvrgić – Kultura i umjetnost (2007.)
    • Tin Ujević – Kultura i umjetnost (2007.)
    • Oliver Mlakar – Extra (2007.)
    • Đorđe Novković – Extra (2007.)
    • Željko Reiner – Znanost (2007.)
    • Ivan Supek – Znanost (2007.)

    Opatijski portić

    Icon 04
    Opatijski portić tradicionalno je mjesto polaska izletničkih brodica legendarnih opatijskih barkajola, zanimanja koje je nastalo iz potrebe za prijevozom – isprva tereta, a zatim putnika. Kako su zahtjevi klijentele rasli, tako je i usluga postajala sve kvalitetnija, a barke za prijevoz – tradicionalni opatijski gucevi, nekada građeni u malim brodogradilištima u okolnim mjestima – sve ljepši i opremljeniji. Opatijski je barkajol uvijek bio na usluzi gostima s kojima se sporazumijevao na nekoliko stranih jezika, a barka mu je bila čista i uredna, opremljena jastucima i ogradicom za udobnije sjedenje. Usluga opatijskih barkajola koji su, najprije na vesla, a kasnije motorom, goste prevozili uzduž rivijere ili na obližnje otoke, ušla je u povijest opatijskog turizma, a njihov legendarni poziv na vožnju "Barke faren" općepoznata je fraza u lokalnom govoru i naziv jedne od pjesama velikog opatijskog pjesnika Drage Gervaisa. Nekoliko je generacija Opatijaca ostavilo trag u lokalnoj povijesti kao nezaboravni barkajoli, a danas njihovu ulogu nastavljaju turističke brodice koje, baš kao i nekad, posjetiteljima nude mogućnost upoznavanja Opatijske rivijere iz morske perspektive. U tu su svrhu pristaništa za turističke brodice u portiću i cijelom dužinom obalnog šetališta Lungomare označena tablama s natpisom "Taxi Boat".

    Djevojka s galebom

    Na rtu pred nekadašnjim grobljem jedna kamena djevojka pruža ruku galebu. To je, međutim, nova skulptura, djelo kipara Cara, postavljena ovamo 1956. i pretvorena u jedan od simbola Opatije. Na njenom mjestu stajao je do tada, dakle, dok ga nije srušilo nevrijeme, kip “Madonne del Mare,” autora Rathauskog iz Graza (njegova je i fontana “Helios i Selene” u parku između crkve Sv. Jakova i hotela Imperial). “Madonna” je postavljena da bdije nad dušom grofa Arthura Kesselstadta, nestalog nedaleko tog rta u preduskršnjim valovima 1891. U tom izletu život je izgubila i grofica Fries, dok je njen sin Georg spašen

    Umjetnički paviljon Juraj Šporer

    Prostor koji stanovnici i gosti Opatije danas poznaju kao mjesto održavanja umjetničkih izložbi, koncerata i predstava, prvobitnotno je služio kao slastičarnica. Izgrađen je 1900. godine za dioničko društvo Quarnero iz Beča, a dograđen je 1908. po projektu opatijskog arhitekta Sandora Neuhauslera, kada je dodana velika terasa prema obalnom šetalištu. Izvorno se tu nalazila slastičarnica Gerbaud, a zatim paviljon Glacier s kavanom i slastičarnicom. U to su doba vlakom iz Beča i Pešte ovamo svakodnevno dopremani svježi kolači. Poslije 1930. objekt postaje izložbeni paviljon (Padiglione delle esposizioni), a tu je funkciju zadržao do danas. Nakon 1945. dobiva naziv Izložbeni paviljon Juraj Šporer, a kasnije Umjetnički paviljon Juraj Šporer. Obnavljan je 1959., 1964., 1984. i 2003
    Paviljon nosi naziv po Juraju Matiju Šporeru, liječniku i velikom promicatelju ideje o Opatiji kao morskom lječilištu. Nakon prijevremenog umirovljenja 1851. (do kada je kao kranjski protomedik djelovao u Ljubljani), Šporer se doselio u Primorje i nastavio raditi kao liječnik tvornice duhana i Austrijskog Lloyda u Rijeci te kao privatni ordinarijus u Veprincu i Kastvu. Uskoro je došao na ideju da se u Opatiji zasnuje sanatorij za siromašne skrofulozne bolesnike, te je 1872. s grupom uglednih i imućnih Riječana osnovao Odbor za utemeljenje balnearno-inhalatorskog zavoda u Opatiji, koji je prema programu i statutu trebao djelovati dijelom kao dioničko društvo a dijelom kao neprofitna karitativna ustanova. Iako inicijativa na kraju nije urodila plodom, ona je odigrala važnu ulogu u razvoju Opatije te se Šporer danas smatra jednim od začetnika ideje o Opatiji kao lječilištu.
     
    Radno vrijeme:
    ljetno 10:00 - 20:00 h
    zimsko 10:00-18:00 h

    Crkva Sv. Jakova

    Podignuta najvjerojatnije 1420-ih, kao kolonija benediktinaca prebjeglih iz furlanskog samostana Sv. Petra u Rožacu (San Pietro di Rosazzo), ova opatija dala je ime čitavom kasnijem naselju. Danas je sačuvala vrlo malo od svog izvornog izgleda: 1506. opat Šimun izgradio je ili pregradio crkvu, kako govori natpis nad portalom; krajem XVIII. stoljeća temeljito je renovirana, a 1930-ih bitno proširena. Od atrakcija, čuva repliku jednog Meštrovićevog reljefa. Samostan je u najranija vremena, dok je još stajao na samini, bio mjestom održavanja sudskih procesa i sajmišta koja su o Jakovljevu privlačila goste iz okolice na ples i trgovanje, u neposrednoj blizini stajalo je prvo pokapalište Opatijaca, a u XIX. st. ovdje je bila udomljena i prva opatijska škola. Zgrada je prelazila iz ruke u ruku čitavog niza crkvenih redova, od benediktinaca i augustinaca do pavlina i isusovaca. Danas se ovdje, osim molitvi i misa, mogu čuti i komorni koncerti.
     
    Svete mise

    Radnim danom u 08.00 i 18.00 sati

    Nedjeljom u 9:00, 11:00 i 18:00 sati
     
    Mise
    Radnim danom: 8.00, 18.00 / 8.00, 19.00

    Nedjeljom i blagdanom: 9.00, 11.00, 18.00 / 8.30, 10.00, 19.00

    Park Sv. Jakova

    Park sv. Jakova nalazi se u središtu grada, unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline Opatije, uz crkvu sv. Jakova i nekadašnji samostan – u samoj jezgri nastanka današnjega grada. Osim crkve, okružuje ga još nekoliko građevina koje su obilježile razvoj turističke Opatije: hotel Imperial, hotel Milenij, umjetnički paviljon Juraj Šporer i hotel Kvarner. Park ima nekoliko ulaza – kod ulaza s glavne opatijske ulice (ispred hotela Imperial) postavljena je ploča s tlocrtnim prikazom parka i označenim položajima najvažnijih građevina i pojedinih biljaka. Park je podijeljen je na dva dijela: donji je uz samo more, na rtu ispred umjetničkog paviljona Juraj Šporer, a u gornjem dijelu dominira neobarokna fontana iz 1889. čiji je autor kipar Hans Ratkausky. Fontana je smještena na osmerokutnom povišenju, a u sredini kružnog mramornog bazena nalazi se postament sa skulpturalnom grupom koja predstavlja Helija i Selenu, u grčkoj mitologiji boga Sunca i božicu Mjeseca, kao alegoriju dana i noći. Ova je fontana danas često fotografirani motiv i jedan od simbola Opatije. Park je izvorno imao naglašeno historicističko-neobarokno stilsko obilježje, koje je tijekom vremena i nakon brojnih preinaka uglavnom izgubljeno. Izvorno se radilo o perivoju drugog opatijskog hotela, Kronprinzessin Stephanie (danas Imperial), i važno je istaknuti da je, za razliku od perivoja nekih drugih opatijskih vila, oduvijek imao javnu namjenu. Danas je park zahvaljujući izuzetno njegovanom travnjaku, bogatstvu cvijeća i fantastičnom skladu prirodnih ljepota i okolnih građevina jedan od prepoznatljivih opatijskih motiva i višestruko nagrađivan kao najljepši hrvatski park. Od biljnih vrsta, osim grmova lovora i pitospore, palmi i visokih pinija (u dijelu prema crkvi), posebno je impresivan veliki atlaski cedar koji raste u polju pored fontane, a čije se goleme grane spuštaju do prolaza koji vodi prema moru.

    Park Angiolina

    Povijest parka je već poznata iz vremena Bečke vladavine- Kraljevskog društva za izgradnju parkova, Carla Schuberta. Tvrdio je da je stari dio parka sa domaćom i egzotčnom flrom bio zasađen između 1845. i 1860. godine. 1882. Godine prelazi u Društvo južnih željeznica i tada Carl Schuber povećava i preoblikuje u park. Prostor ispred vile je bio u Biedermajer stilu sa malenom livadom prepunom različitih vrsta cvijeća. Veći dio parka ima romantičan koncept sa ukrašenim objektima kao što je Švicarska kuća, Glazbeni paviljon i Drvena careva kuća (koja je uklonjena 50’-tih godina prošlog stoljeća) i sve je bilo građeno u stilu “sirove prirode”. Surove vapnenačke stijene koje se nalaze ispod egzotičnih stabla iz Kavkaza i Kalifornije, protežu se stabla Magnolije, banana. Posebnost ovog parka je cvijet Kamelija, ljepotica sa Filipina, koja je ujedno postala simbolom Opatije.

    Skulptura opatijski barkajol

    Od ovog osamljenog gordog skeptika samo nekoliko koraka dalje, uz Lungo mare, i vi stižete do nekoga kome je usamljenost bila posve strana. A životna filozofija jednostavna.  On je živio od ljudi i za ljude. Od svog velikog srca i svoje male barke. Oboje je nudio fureštu/strancu/turistu/gostu. Opatijski Barkajol. Ta dobra duša ovdašnjeg kraja smjestila se u portiću. I sad pruža prema vama ruku dobrodošlice. Barkajol je hvalospjev svim malim, a opet tako velikim stanovnicima Opatijske rivijere koji su kroz stoljeća davali i danas daju svoj prilog tome da Opatija na karti Europe postane i ostane velika turistička dama. Autorstvo ovdje potpisuje, također ženska ruka, opatijska  kiparica požeških korijena Tatjana Kostanjević. Mnogi je drže opatijskom "kućnom kiparicom". Barkajol  je treći stanovnik koji je izašao iz njezine izuzetno plodne radionice. Oživjela je ona tako još neke zanimljive priče.

    Villa Angiolina

    Zgrada koja je sasvim sigurno obilježila početak turističke epohe u povijesti Opatije. Do njene izgradnje 1844. (zapravo, pregradnje jednog starijeg objekta u vlasništvu baruna Hallera von Hallersteina), Opatija je bilo relativno veliko naselje od oko 120 kuća, grupiranih uglavnom oko parcela udaljenih od morske obale i orijentiranog uglavnom prema ribarstvu i pomorstvu. Dolaskom riječkog patricija Iginija Scarpe, njegovim podizanjem ljetnikovca Angioline (koje je dobilo ime po tada već pokojnoj Scarpinoj ženi iz roda Sartorijevih), Opatija otvara vrata čitavom nizu gostiju i putnika, među kojima austrijskoj carici Mariji Ani, botaničaru Heinrichu Noëu, hrvatskom banu Josipu Jelačiću i drugima koji, oduševljeni lokalnom vegetacijom i klimom, šire famu Opatije i tako pripremaju teren za buduće klimatsko lječilište. Nakon Scarpe i njegovog sina Paola, koji se već 1869. bavio idejom osnivanja sanatorija, vilu posjeduju moravski plemić Chorinsky, Društvo južnih željeznica (za čije će ere u vilu biti smješten i prestolonasljednički par Rudolf i Štefanija te njihov gost, štajerski satirik Rosegger), Međunarodno društvo spavaćih kola, Lječilišno povjerenstvo i drugi. Kako je rasla cijena vile govori i činjenica da je Iginio Scarpa kupio čitav teren za 700 forinti, a 1910. vila s parkom, punim egzotičnog raslinja, prodana je za 2,5 milijuna kruna. U Scarpino doba stjecište riječke kreme i ljetnih zabava na terasama, potkraj austrijskog doba sjedište Lječilišnog povjerenstva s muzičkim paviljonom i živom promenadom pred južnom fasadom, vila je danas sjedište Hrvatskog muzeja turizma.

    Švicarska kuća

    Djevojka s galebom nije samo skulptura kipara Zvonka Cara iz 1956. godine koja je na svojoj hridi i u svojoj postojanosti nekako sama po sebi, kroz desetljeća, postala zaštitnim znakom Opatije nego je ona, u ovom slučaju i „tvoja prijateljica“ koja će te uzeti za ruku i s kojom ćeš prošetati kroz novootvorenu Švicarsku kuću Hrvatskog muzeja turizma u Opatiji…i zaviriti u opatijsku povijest. I ne samo zaviriti nego je proživjeti od prvih početka do danas jer Švicarska kuća nudi baš to – priču o povijesti Opatije od njezinog prvog turističkog dana do trenutka u kojem ti, dragi posjetitelju, ulaziš u njezine prostore… A na ulazu te dočekuje Zlatna knjiga gostiju. Tko su svi ti carevi i carice, vojvode i nadvojvode, kraljevi i banovi, slavni glazbenici, pisci, liječnici, umjetnici i tajni ljubavnici koji su pohodili Opatiju kroz vijekove i kome je sve njezina čarobna ljepota postala utočište reći će ti upravo ova knjiga. I tako započinje priča koja ti u nastavku, samo jednim touch dodirom na ekranu pruža brz i zanimljiv uvid u neka druga vremena…Pod zajedničkim nazivom Gruss aus Abazzia može se vidjeti dokument koji svjedoči o boravku Bana Jelačića u Vili Angiolini, potom kako je izgledao i što je sadržavao Zakon o upravljanju opatijskim kupalištima s početka 19. stoljeća, što je na sebi imala jedna od prvih opatijskih razglednica s kojom je 1898. godine odaslan jedan od prvih «Pozdrava iz Opatije», kakva je tada bila moda koju su kupači na Lidu morali poštovati, kako je izgledao parobrod Stefania koji je pristajao u opatijskoj luci i što točno kaže Zapis o posjeti cara Franje Josipa Opatiji. Lijepo je iz današnje informatičke perspektive vidjeti kako je izgledao prvi turistički vodič kroz Abazziu/Opatiju  i što je 1894 godine o toj istoj Abazzii/Opatiji pisalo u Ilustrite Zaitung i još poneka zanimljivost zaskočiti će Vas na ulazu u Švicarsku kuću gdje se smjestila i impozantna maketa Opatije kakva je bila krajem 19. stoljeća. Lungo mare ili bolje reći foto prizori iz tog omiljenog dijela Opatije odvesti će vas na drugi kat i tamo se možete malo odmoriti. U zasebnoj sobi čeka vas klupa na koju je uputno  sjesti i u miru pogledati 26 minutni film koji uprizoruje  povijest Opatije od početka 19. stoljeća. Čak i ako mislite da znate sve o Opatiji neki će vas kadrovi začuditi, neki raznježiti, neki pobuditi romantične misli o življenju u nekom drugom vremenu kojeg su biježile duge damske haljine, lepeze i suncobrani i uz njih uglađeni kavaliri koji im stoje na raspolaganju… A onda skok u noviju zvučnu opatijsku povijest i to uz zvuke iz džuboksa na kojem pritiskom na dugme možete «odabrati» pjesmu s nekog od Opatijskih festivala zabavne glazbe. Sa zidova će vas na to vrijeme podsjetiti fotografije, primjerice,  Anice Zubović, Vice Vukova, Betty Jurković, Delfina, Višnje Korbar, grupe Rani mraz, Korni grupe…U pravi glazbeni vremeplov ukrcati će vas pogled na singlice i LP ploče iz zlatnih dana opatijskog festivalskog doba. Tu su i notne knjižnice s pjesmama sa festivala Opatija 1967., pa Opatija 1968., pa Opatija 1966…Tu je i popis zabavnih melodija Opatija '59 na kojoj se nalazi Autobus kalipso, Kad se vratiš, Mirno teku rijeke i druge… Da je prvi disko u Opatiji bio Arkade i da je on  otvoren 1967. godine, i to ćete saznati, ako još ne znate. Što su i tko su zapravo opatijske oštarije od Voloskog do Lovrana, kako je izgledala reklama za restoran/kafe/bar što je bio usidren i danju, a naročito noću, u Opatiji i to pod nazivom „Barba Rude“ i kako se radi jednostavno domaće jelo kalandraka, sve vas to dočekuje na prvom katu Švicarske kuće. Tu se izmjenjuje bliža i dalja povijest i sadašnjost na način da će vam razbuditi neku novu znatiželju vezanu za biografiju  turističke Opatije koja se prvi puta spominje 1438. godine, a vezano za dolazak grupe koruških benediktanaca na prostore gdje se kasnije razvila. Potom je tu priča o Južnim željeznicama čijom prugom stiže vlak iz Beča kojim započinje najsjajniji dio opatijske lječilišne i turističke povijesti čiji uspon prestaje početkom Prvog svjetskog rata jer su od 1914. do 1918. svi njezini lječilišni kapaciteti stavljeni na raspolaganje austrougarskim vojnicima za oporavak. Priča se na neki način ponovila i sa opatijskim hotelskim kapacitetima za vrijeme Domovinskog rata… Sve će vam to, ako pažljivo slušate, ispričati opatijska Djevojka s galebom, koja će vas živahno provesti kroz prostore novootvorne Švicarske kuće koja djeluje u okviru Hrvatskog muzeja turizma. A što bi trebali znati o kući. I ona ima svoju priču, naravno. Kuću je gruntovnica zabilježila prvi puta 1875. godine kada je od Paula Scarpe prešla u vlasništvo grofa Vikora Choniskog. Od godine 1884. u vlasništvu je Južnih željeznica, adaptirana je i proširena i naziva se Schwaiserhaus što je u duhu lokalnog jezika prevedeno u Švicarska kuća odnosno Švicarska koliba  u kojoj vrijedni sluge za svoje gospodare pripremaju domaće mliječne proizvode. U vrijeme talijanske vladavine objekt postaje vrtlarska kuća, a u službi preljepog Parka Angiolina  kuća je bila sve do sada kada je, kao mjesto koje priča opatijsku povijest,  otvorilo svoja vrata i za tebe dragi posjetitelju. Djevojka s galebom upravo ti pruža svoju ruku…

    Hotel Kvarner

    Najstariji hotel na istočnoj obali Jadrana otvoren je 1884. godine kao prvi luksuzni objekt u Opatiji. U početku je bio predviđen kao sanatorij za plućne bolesti za plemstvo i uglednike. Nakon što su toplice stradale u požaru, 1913. godine novoizgrađena Kristalna dvorana postala je blistavo gradsko okupljalište. Ukrašena prekrasnim kristalnim lusterima, dvorana je mjesto gdje se odvijaju brojne kulturno-zabavne manifestacije i razne svečanosti.

    Ljetna pozornica

    Da boravak u Opatiji bude zabavniji brine se Festival Opatija, ustanova koju je osnovao Grad Opatija radi obogaćivanja kulturnog života građana, gostiju - posjetitelja, te joj povjerio na upravljanje Ljetnu pozornicu. Ljetna pozornica smještena je na zelenom "poluotoku" znamenitog opatijskog parka Angiolina, odmah uz more. Jedinstvena lokacija i ambijent što ga stvaraju kombinacija kamena i flore čine je najljepšim i najatraktivnijim objektom ove namjene na Mediteranu. Velika pozornica kapaciteta gledališta 2500 sjedećih odnosno 5000 stajaćih mjesta sa scenom dimenzija 21x12 metara idealna je upravo za održavanje svih glazbenih, scenskih ili kombiniranih umjetničkih formi, od klasičnih opera, opereta, baleta i mjuzikla preko suvremenih jazz, pop, rock i zabavnih koncerata do ostalih društvenih manifestacija raznolikog žanra. Mala ljetna pozornica, s kapacitetom 600 sjedećih mjesta sa scenom dimenzija 10x10 metara, osim što je "velika scena u malom", pruža posjetiteljima i publici intimniji ugođaj, veću koheziju i interakciju među prisutnima. Prikladnija je za manje glazbene i scenske oblike. Prostor na kojem se danas nalazi Ljetna pozornica, bio je predviđen za izgradnju mnogo ambicioznijeg projekta početkom XX. stoljeća - višenamjenske lječilišne palače (Kurpalast), za koju je 1911. raspisan natječaj. Arhitekti Marcel Kammerer, Otto Schönthal i Emil Hoppe kreirali su nacrt palače s dvoranama za ples i koncerte, bazenom s umjetnim valovima, trgovinama i kavanama. Nažalost, početak I. svjetskog rata prekinuo je blistavi razvoj Opatije. Po završetku rata, Rapalskim mirom 1920., Istra, a s njom i Opatija - pripale su Italiji, a umjesto lječilišne palače napravljena je Ljetna pozornica. Današnji oblik dobila je, prema projektu poznatog hrvatskog arhitekta Nevena Šegvića, 1957. Od tada ugošćuje operne predstave, balete, simfonijske orkestre, folklorne priredbe, koncerte, kazališne predstave.?? Festival Opatija ne zaboravlja činjenicu da je Opatija po svojoj tradiciji i povijesti oduvijek bila grad festivala i velikih spektakala.? 1934. na Ljetnoj pozornici svoj je koncert održao operni slavuj, tenor nenadmašne slave, Beniamino Gigli.?? Na istom mjestu 1935. održan je prvi međunarodni festival operete, posvećen djelima Franza Lehara. 1958. u neposrednoj blizini Ljetne pozornice, u hotelu Kvarner održan je prvi opatijski Festival zabavne glazbe koji uskoro postaje dominantni promotor popularne glazbe, kojeg objeručke prihvaća i estrada i publika, s popularnim Ivom Robićem u glavnoj ulozi. U razdoblju od 1985. događanja na opatijskoj Ljetnoj pozornici nastavljaju tradiciju njegovanja velikih glazbenih događaja: - Koncerti: Seal, Joe Zawinul, Randy Crawford, Matt Bianco, Joe Satriani i Adrian Legg, Antonella Ruggiero, Gibonni, Severina, Đorđe Balašević, TBF, Parni valjak, Prljavo kazalište, Bijelo dugme, Daleka obala...?? - Mjuzikli i rock opere u izvedbi domaćih i inozemnih ansambala: Jesus Christ Superstar, Gubec beg, Chicago, Briljanteen, Aida, Jalta jalta, Footloose, Skidajte se do kraja, Maratonci trče počasni krug, Priča sa zapadne strane... - Koncerti klasične glazbe, opere i ostale glazbeno - scenske forme: Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem Dmitrija Kytajenka, Maksim Mrvica, Ruski Kozaci, opera Nabucco, opera Rigoletto... - Festivali: OMF - Festival mjuzikla, Liburnia Jazz Festival, Melodije Istre i Kvarnera, Opatijske barufe, Opatija gori... 2011. održan je prvi Festival mjuzikla na Ljetnoj pozornici. Mjuzikl kao najpopularniji vid glazbeno scenskog djelovanja danas, logično se nastavlja na bogatu poslijeratnu tradiciju opatijskih festivala zabavne glazbe, i nastavlja festivalski niz. Objekt Ljetne pozornice moguće je unajmiti za odgovarajući tip događanja u terminima kad se na njoj ne događa program u organizaciji ustanove Festival Opatija, a ustanova u tim slučajevima pruža potpunu logističku podršku unajmitelju. U jesenskom i zimskom periodu, u iščekivanju skorašnje izgradnje Doma umjetnosti u Opatiji, ustanova kulturni program organizira u dvoranama opatijskih hotela.

    Šetalište Carmen Sylve

    Kako je šetalište nastalo: priča o izgubljenom kralju i lukavom županu Rumunjski kralj Karlo, gost vile Amalia, izgubio se jednom zgodom za svog svakodnevnog jahanja u šumi negdje pod Veprincem (vjerojatno 1896., tijekom svog prvog boravka u Opatiji). Bijesan, drugoga je jutra otišao ravno kotarskom glavaru, barunu Arturu von Schmidt-Zabiérowu, po objašnjenje zašto putovi nisu uređeni i označeni. Kada se lukavi Zabiérow diskretno potužio da za te stvari nema novaca, Karlo je galantno položio na stol popriličnu svotu koja bi imala poslužiti toj svrsi. Novac je dobro utrošen: šetalište je dovršeno 1901. godine. Schmidt-Zabiérow, pasionirani lovac na šljuke, bjeloglave supove i dupine, stanovao je inače u kući koju mu je pored današnje gradske Vijećnice projektirao Karl Seidl (vila Schmidt-Zabierow ili Brüll, M. Tita 1), a pokopan je u obiteljskoj grobnici na voloskom groblju, zajedno s ocem, zemaljskim poglavarom Koruške. Mala fortica i stijena kraljice Elizabete Karl Eitel Friedrich von Hohenzollern-Sigmaringen (1839.-1914.) postao je 1866. rumunjskim knezom, a 1881. i kraljem, uzevši ime Karlo I. U Opatiju je prvi puta došao travnja 1896. i odsjeo u vili Angiolina zajedno sa svojom ženom, Elizabetom (1843.-1916.), glazbenicom, slikaricom i književnicom znanom i pod pseudonimom Carmen Sylva. Rumunjski će kraljevski par biti redoviti posjetitelj Opatije, sve do smrti Karla 1914. Elizabeta, rođenjem princeza zu Wied, prijateljica svoje imenjakinje, austrijske carice, nadživjet će svoga muža samo za dvije godine.
U austrijska vremena, dva su opatijska šetališta nosila ime po rumunjskom kralju - König-Carol-Waldweg i König-Carol-Promenade. Poslije Drugog svjetskog rata, šumsko je šetalište preimenovano u Zora, po društvu i zgradi koji su od 1889. do danas igrali značajnu ulogu, najprije u jačanju narodnjačkog duha a kasnije u društvenom i kulturnom životu Opatije. Potkraj XX. stoljeća, šetnica je preimenovana u Carmen Sylva, po rumunjskoj kraljici i ženi glavnog sponzora uređenja šetališta. Mala fortica, kako je svi u ovom kraju zovu, vidikovac je izgrađen na Stijeni kraljice Elizabete (Königin Elisabeth Fels). Ploču s natpisom Carmen Sylva Ruhe, pak, valja tražiti nad kamenom klupicom ispod vidikovca. Izgleda da je negdje u neposrednoj blizni postojala i "Goetheova klupa", ali se ona može naći još samo u starim vodičima. Nije isključeno da je stajala na maloj uzvisini iza prvog zavoja puta, odmah nakon napuštanja Male fortice. Ovdje je na stijeni još uvijek vidljiv trag ploče na kojoj su možda stajali uklesani Goetheovi stihovi: Ako Ti se u glavi  i u srcu vrti,
Za Te nema bolje stvari!
Jer ne zavređuje nista osim smrti
Tko za ljubav i lutanje već ne mari.

    Volosko

    U vrijeme dok Opatija još nije postojala kao mondeno turističko odredište, Volosko je bilo sjedište kotara, trgovačka luka i administrativno-upravno središte. Danas je Volosko izgubilo tu svoju važnost, no ostala je čarobna privlačnost slikovitog primorskog mjesta, nepresušnog izvora inspiracija za umjetnike, utočišta svih onih koji traže oazu mira u uskim uličicama, uz šalicu kave na rivi, u jedinstvenom ambijentu ribarske lučice i velog i malog mula. Ima nečeg posebnog u pogledu na pučinu s vrha vološćanske rive: odavde se prema jugu otvara cijelo Jadransko more… Prolazeći uskim ulicama stare vološćanske jezgre, naići ćete na spomenik koji nas podsjeća da je ovdje, u kući na samom početku obalnog šetališta Lungomare, rođen Andrija Mohorovičić, veliki znanstvenik svjetskoga glasa, otkrivač plohe diskontinuiteta koja dijeli Zemljinu koru od njezina plašta.
    Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Hotel Villa Schubert

Primorska 16
51414 Ičići,
Croatia
+385 51 291 777
info@hotel-schubert.eu